TEVŽ LOGAR
PARVA SCINTILLA SAEPE MAGNAM FLAMAM EXCITAT (1)
Latinska izreka, koja govori praktično sve o rodenju i o
samom projektu Animal Tour. Mnogo umjetničkih projekata se rodi na podlozi
prijateljskih povezivanja, zajedničkog razvijanja ideja, medusobne komunikacije
i ne na kraju sa riječju progovorenom uz čašu rujnog vina. Tako je takoder
nastao i ovaj projekt, kojega krasi činjenica, da otvara mogućnosti neafirmiranim
stvaraocima bez obzira na rasu, preporuke ili moć institucije. Neizmjerno
sam zahvalan g. Željku Jermanu(2), koji mi je
sa pozivom omogućio, da izvan granica Slovenije predstavim mlade slovenske
likovne stvaraoce, organizaciju u okviru koje djelujem i takoder jer mi
je omogućio, da položim prvi kamen u put po kojem želim koračati u budućnost.
Poziv je bio dakle povod i tako se je ideja počela oblikovati. Ne smijemo
zaboraviti na činjenicu, da je projekt Animal Tour nadogradnja bazičnog
projekta Galapagos, kojega su u listopadu 2004. umjetnici Damijan Kracina
i Vladimir Leben izveli u ljubljanskoj galeriji Alcatraz u Metelkovoj,
što znači, da je projekt već u početku imao kvalitetnu likovnu i konceptualnu
osnovu. Projekt povezuje simbolne forme znanosti i umjetnosti, koje se
po definiciji medusobno izključuju, što svakako daje novu osobinu komplementu,
koji nastane iz oba. Sigurno je projekt aktualan, jer je u umjetnosti
trenutno fenomen povezivanja sa znanosti i novim tehnologijama, koje taj
donosi. Svakako je potrebno naglasiti, da ide više ili manje za polemiziranje
sa sadržajem, a ne sa formom, kao što to rade takozvana genetska i bio
umjetnost. Projekt Animal Tour uz predstavljanje umjetničkog stvaranja
mladih slovenskih vizualnih umjetnika ispostavlja i proces povezivanja
dvaju srednjovječnih gradova i njihovih tradicija, što je izuzetno važno
za umjetnike same i institucije unutar kojih djeluju. Radi se o prepletu
dva različita umjetnička sistema, izmjenjivanju iskustva i znanja, što
bogati kako individuu tako i društvo unutar kojega pojedinac živi. Projekt
povezuje i gradove, koji se grčevito suočavaju sa problemom centralizacije
umjetnosti i sa kompleksom odnosa do Velikog grada in njegovih aparata.
Kulturna povezivanja su svakako bogatile fundus pokrajine i grada, zato
se iskreno nadam, da je projekt Animal Tour taj prvi korak, koji će pripomoći
frekventnom i čim već intenzivnom kulturnom povezivanju gradova. Formalno
bi cijeli projekt mogli razdijeliti u četiri dijela (3)
, koja mogu nastupati kao samostalne cijeline, iako njihovo medusobno
povezivanje stvara tu pravu i iscrpnu poruku. Osrednji dio su sigurno
izložbe u Škofji Loki i u Splitu, jer se radi o izvoru i zadnjoj točki
projekta. Izložbe su intermedijskog sadržaja, jer umjetnici Damijan Kracina
i Vladimir Leben za sredstvo izražavanja koriste kako klasične medije
slike i skulpture tako i nove medije i to medije videa, fotografije i
glazbe. Umjetnici na duhovit način gledaocu predstavljaju priču o ugroženosti
svijeta u kojem živimo, pa bilo to kroz Lebenovu antropomorfozu životinja
u tisoću nijansa boje ili kroz Kracinovu viziju bodućnosti, koja potiče
maštu i dopušta mogućnost gledaocu osobnu likovnu i sadržajnu interpretaciju.
Ljudske kulture i umjetnost su stalno podržavali hibridne oblike bića
( kentauri, fauni, sirene
), ali svejedno je išlo za ideju, koja je podržavala
nedotakljivost tijela i njegovog nastanka. Spomenute izložbe nastavljaju
priču stvaranja svijeta, koji umjetnicima predstavlja bijeg iz svakidašnjice,
ludosti, bezosobnog i neljudskog odnosa do drugih ljudi i cijelog okoliša.
VELIKI KONSTRUKTOR
Umjetnost Damijana Kracine i Vladimira Lebena želi prije
svega upozoriti na čamgrizljivost čovjeka i njegovo ravnanje sa prirodom
i živim bićima, koja u njoj bivaju. Poruka umjetnika je sasvim jasna i
istovremeno zbog svoje istine takoder strašna. Što nas čeka u budućnosti
i kakav će biti put evolucije, ako će se nastaviti gospodarski odnos Velikog
konstruktora(4), do prirode i životinja. Umjetnost,
koja stoji ispred vas je zagotovo kritika politike i čovjeka, koji u zaletavajućem
zanosu na području znanosti otkriva vjerovatno i nevjerovatno. Sve to
stoji, ne tvrdim, da znanost donosi mnogo pozitivnih otkrića za čovjeka,
ali ključno pitanje je : " Šta je sa prirodom i njenim prirodnim
procesima?" Da li se možda radi o mitu o Sizifu i njegovom poslu?
Rušenje ekosistema i njegovo ponovno konstruiranje mimo procesa prirode
i prirodne selekcije, koju podržava Darwinova teorija evolucije. Koliko
živih bića bi zbog volje čovjeka i njegovog opstanka završilo tako kao
prva i nevjerovatna Dolly(5). Koliko "eksponata"
još trebamo? činjenica je, da vrste mutiraju po prirodnom ciklusu ili
na podlozi procesa reprodukcije, ili zbog odredenog geografskog utjecaja
i izolacije, ali upozorenje umjetnika je, da se priroda sama pobrine za
to, a ne čovjek sa svojim velikim planom. Svakako su znanost i područja
njenog djelovanja potrebne i nužne, da žude k razvoju i da se neprestalno
razvijaju, ali ne smijemo zaboraviti, da odredena etička pitanja, koja
se tiču čovjeka i prirode ne smiju podleći pritisku tih.
DA LI JE DARWIN BIO U PRAVU?
Ne, ovaj put Darwinova teorija evolucije nije udarila u
visoki zid, koja brani zagovornike kreacionizma(6),
ili se radi o skrivenoj viziji evolucijske teorije sa stajališta umjetnosti,
koja kao simbolna forma stvari ne racionalizira nego ih komplicira. Ako
je Darwinova teorija utemeljena na istraživanjima prošlosti i sadašnjosti,
Damijan Kracina i Vladimir Leben pokušavaju ispostaviti komponentu budućnosti
i pod pitanje postavljaju ulogu homo sapiensa i njegov dominantni odnos
do prirode. I kao što je već napisala kustosica izložbe u galeriji Alcatraz
Jadranka Ljubičič, otočje Galapagos asocira na Darwinovu teoriju evolucije
i činjenicu, da moraju sve vrste mutirati, da bi nastale nove, zato ispostavljam
proces mutacije i ja, jer se radi o jednom od temeljnih komponenata u
umjetničkim djelima. Sigurno bez mutacije, ne bi bilo evolucije, jer bez
obzira na to, kako malo promijena dvojnog vijaka je pokazala povijest,
vjerujemo, da su nam upravu te promijene dale oblik, kojega imamo sada.
Dakle, bez mutacija i modifikacija nema novih vrsta. Umjetnici tako pišu
priču, koja još nije bila napisana, jer je bila uvijek zbog svoje tajnosti
ili heretičke prirode zapostavljena i tako ostajala na dnu vreće, u kojoj
su se skupljale raznorazne teorije. Da li se možda radi o teoriji, koja
usamljena plovi medu poljima znanosti i umjetnosti? Damijan Kracina i
Vladimir Leben prikazuju stalni razvoj životinjskih vrsta, ali ako zaronimo
još dublje u njihovu umjetnost, možemo osjetiti i latentnu poruku, koja
kaže, da se i umjetnost neprestalno razvija, mijenja, adaptira i sa tim
omogućava odličnu platformu za kritiku društva i njegovog pogleda. Možda
je upravo zbog te činjenice ta vrsta umjetnosti potisnuta na sami rub
javnog diskurza tako, kao što su uvijek bile potisnute sve opasne stvari.
MITOLOGIJA
Nebrojeno je mitova o nastanku svijeta i vrsta. Nebrojeno
je objašnjenja za prirodne pojave i isto toliko je odgovora, koji to zanikaju.
Uvijek je bio mit o nastanku svijeta i vrsta to na što su željele odgovoriti
sve ideologije. Povijest neprestalno piše o strastvenim, emocionalnim
i iracionalnim bitkama ideologija.
Pa bila to ragvetska himna o nastanku svijeta, skandinavski mit, mit tibetanskih
budista, Hesiodova Teogonija ili riječi u Genezi, koje kažu, da je u početku
Bog stvorio nebo i zemlju(7). Zatim se je 1859.godine
pojavio Charles Darwin sa svojom teorijom evolucije i postavio nove temelje
za doktrinu o nastanku vrsta. U trenutku nastupa Darwinove "agitacijske
brošure"(8) je mit o nastanku svijeta i
vrsta postao borba izmedu religije i ateizma. Bitka je trajala otprilike
sto godina, sve dok 1950. godine papa Pio XII u Humani generis nije napravio
prvi korak i počeo sa procesom uskladivanja Kršćanske vjere i teorije
evolucije. Slijedeći korak u procesu uskladivanja je dva desetljeća nakon
drugog vatikanskog koncila(9), godine 1986. napravio
papa Ivan Pavao II sa govorom na trgu Svetog Petra, u kojem je pokušao
još uže povezati Kršćanku vjeru i teoriju evolucije, konačni rezultat
je po očekivanju ostao u okvirima i interesima Vatikana.Svakako ne želim
podgrijavati prošle bitke i ispostavljati povijesne i religijske činjenice
o nastanku svijeta i vrsta, ali želim na podlozi istih ispostaviti činjenicu,
da je bila tema s kojom se bave umjetnici, uvijek tema sa kojom se je
bavilo čovječanstvo i njegovi razni "aparati". Pa bila to individua
ili institucija, doktrina ili način života. Što je istina i pravi put
je sigurno takoder jedno od osnovnih pitanja, koje se pojavljuje kod Damijana
Kracine i Vladimira Lebena. Tajna Velikog praska(10)
ili banalno pitanje o jaju i kokoši, koje stoji sasvim na pravom mjestu.
Za čovječanstvo tako tajnovito, kao što je tajnovita legenda o Sireni
Partenopi(11), koja predstavlja osnovnu etičku
držu čovjeka. Vizija umjetnika, koja se izražava kroz umjetnička djela
ima dakle odličnu platformu za uspostavljanje novog mita ali ovaj put
bez kompleksa evocionalizma, sa kojim ideja simpatizira i ga ne odbija.
Radi se o osobnoj kreaciji oba umjetnika, koji spretno plove medu dogmama,
teorijama, mitovima i doktrinama, ne odbijaju ih, ne obaziraju se na njih
i grade svoj svijet u kojega je moguće pobjeći i tako uspostaviti vlastite
komponente vremena i prostora.
UMJETNOST I UTOPIJA
Dakle, da li je umjetnost taj trenutak, kada izprazniš um
od svih briga, predrasuda, uvjerenja i predstavljanja i pustiš umjetnini
progovoriti. Zatim počekaš, da zadone zvona i da se zatrese tlo pod nogama(12).
Bilo kada se usredotočimo na proučavanje umjetnosti ili u nju ugradene
intimne komponente, pa bili to zvuk, boja, pokretna slika ili skulptura,
uvijek odgovara tako izdvojenoj cijelini posebo stanje. Radi se o stanju
sa čuvstveno emocionalnim naglaskom i najdubljom kontemplacijom, koje
pruža čistu estetsku katarzu. Ipak riječ "lijepo" nije uvijek
imala jednake vrijednosti i nije uvijek značila isto. Sloboda već odavno
nije bila uvijet za umjetničku nadarenost i upravo tako ni povijesne mogućnosti
nisu bile uvijek predmet umjetnosti. Zato nam moderna vizualna, likovna
produkcija omogućava stalno nove značaje istine prošlosti, sadašnjosti
i budućnosti. Sigurno je umijetnost najbolji medij za argumentiranje svog
položaja, još više, Damijan Kracina i Vladimir Leben sa stvaranjem vlastitog
svijeta i njegovog ekosistema projekciraju svoju modificiranu realnost.
Teženje k uspostavljanu novog svijeta se povezuje sa težnjom modernog
društva, koje sve više biježi u neke fiktivne konstrukte, koji predstavljaju
bolji svijet, ali im način života to ne dozvoljava. S umjetnošću je bijeg
moguć, barem privremeno. Unatoč tome, da umjetnici izražavaju razočarenje
nad superiornim ponašanjem čovjeka, je u zajedničkom jeziku, kojega stvaraju
umjetnici istinski moguće osjetiti optimizam, bez obzira na ljudske greške
i nadaju se, da će pomaknuti kamenčić u mozaik osvešćavanja čovjeka i
njegovog odnosa do prirode.
Šta je, prema tome, ona prava priroda našeg odnosa do drugih bića? Svijet
Damijana Kracine i Vladimira Lebena nam nudi odgovor. Kod Kracinovih bioonih
se ne radi o jednoj od teratologija(13), nego
o priči o genetsko savršenoj vrsti, koja živi u pustim mutacijskim okolišima.
Sa druge strane, Lebenov slikarski svijet ispunjavaju životinje, koje
nas doslovno nagovaraju i nam pokušavaju otvoriti nove puteve u našoj
mašti. Svijet umjetnika nudi mogućnost novim poboljšanim nezagadenim vrstama
i kao što kaže Sigrid Schade :" U tjelima se zadržavamo. Ali tijela
idu dalje." Identitete postaju hibridi, koji teže k univerzalnosti,
dvojni vijak se iz generacije u generaciju mjenja, adaptivno mutira i
formira nove naprednije vrste, koje će možda u novom svijetu opet biti
endemi.
čovjek će uvijek kada je sam u svojoj egzistencijalnoj ugroženosti i razočaranju,
na svjesnoj razini početi stvarati vlastite konstrukcije na višem nivou
pripisati ontološki dignitet i tako na minimalnom nivou uspostaviti životnu
ravnotežu. Da li je to, prema tome, ravnoteža za sve? Radi se o svjesnom
razmišljanju i teženju ka boljem. Umjetnici nam posreduju divnu fantaziju
o suživotu vrsta, životinjskih i ljudskih, koji u sadašnjem obliku već
dugo ne postoji, ili, kao što bi rekao Men Zel, reproducira istinu.
Prava umjetnost je uvijek ta, koja je najviše iskrena do sebe same i tako
se može rugati u lice svim učenjima, znanostima, povijesti, velikim ideologijama
i njihovim aparatima, jer neodvisno od njih može ostvariti to za šta se
bori, za što su se borili i za što će se boriti, bitku za bitku za bitku
Poruka umjetnika je ispred vas, pa da zaključim sa misli: "Umjetnost
izvire iz traženja za ljepotom, znanost iz traženja za istinom(14)".
Šta onda traži čovjek ? (Šta onda tražiš čovječe?)
1. Malena iskra često prouzroči
veliki plamen (latinska izreka)
2. Željko Jerman - hrvatski vizualni umjetnik, koji je kao umjetnik
aktivan već od 1970. godine. Jedan je od ustanovitelja članova umjetničke
post - neoavangardne skupine "Grupa šest autora", od 1999. godine
je programski i umjetnički voda galerije Ghetto u Splitu.
3. 1.dio: Intermedijske izložbe u Škofji Loki (okrugli stup škofjeloškoga
dvorca) i Splitu (galerija Ghetto);
2.dio: Prijevoz umjetnina izmedu Škofje Loke i Splita, tijekom kojega
će se odvijati tematski razgovori, performanse i drugi dogadaji;
3.dio: Izdavanje publikacije, koja će sadržavati teoretski argument projekta
i vizualno gradivo, koje će biti predstavljeno na obe izložbe;
4.dio: Dokumentiranje cijelog projekta i objavljivanje pojedinih djelova
dokumentacije i objavljivanje istih na internetnoj stranici. Sa tim želimo
projekt učiniti dostupan svakome, prije svega se radi o ideji distribucije
dokumentacijskog materiala široj javnosti i o ideji oživljenja arhiva
pokretne kulturne baštine.
4. Sa riječnim skupom Veliki konstruktor želim prikazati superiorni
odnos čovjeka do prirode i radi se zapravo o igri riječi, koja se odnosi
na film Charlesa Chaplina Veliki diktator iz 1940. godine.
5. Ovca Dolly je bila prvi klonirani sisavac i bila je stara 6
godina, kada je umrla. 14.02.2003 su je uspavali, jer je obolila od raka
pluća. Njeno tijelo je od tada izloženo u Museum of Scotland u Edinburghu.
6. Učenje, da je bio svijet stvoren takav kakav je danas, bez da
bi se mijenjao i razvijao i katolička doktrina, da Bog pri nastanku svakog
pojedinca odvojeno stvori dušu (Veliki riječnik stranih riječi, Cankarjeva
založba, Ljubljana, 2002)
7. Ragvetska himna o postanku svijeta kaže: Kada su razkomadali
kozmičko biće Perušu, su iz djelova njegovog tijela nastali svemir, svijet
i sjeme na zemlji; Skandinavski mit kaže, da je na početku postojala zemlja
vrućine i leda, u meduvremeno pa su nastali div i krava, koji su polizali
led i nastao je čovjek; a Tibetanski budisti vjeruju, da svijet nastane,
postoji i propada te opet nastane; Hesiodus, Teogonija/ Dijela i dani,
Zbirka Kondor, MK, Ljubljana 1974; Sveto pismo starog zavjeta, 1.Mojseova
knjiga 1, 1-31, lavantinski biskupski ordinat u Mariboru, Ljubljana 1959.
8. Charles Darwin, O postanku vrsta s prirodnim izborom ili očuvanje
boljih pasmina u borbi za opstanak, DZS, Ljubljana 1954.
9. Na drugom vatikanskom koncilu (1962-1965) se je začela velika
i vrlo intenzivna rasprava o evoluciji i Crkvi i to na osnovi enciklike
Humani generis u koju je papa Pio XII napisao, da se teolozi bave sa pitanjima
vjere i dodao, da moramo razlikovati dokazane činjenice i hipoteze, koje
su više ili manje vjerodostojne.
10. U danima dok pišem ovaj tekst sam u dnevnom tisku pročitao
novost, da su znanstvenici otkrili najstariju zvijezdu u svemiru, koja
je navodno nastala 15 minuta nakon Velikog praska, što dokazuje sastav
elemenata otkrivene zvijezde. Znanstvenici tvrde, da bi u takvoj zvijezdi
moralo biti malo teških elemenata, kao što je željezo i puno laganih elemenata,
kao što je litij. U otkrivenoj zvijezdi je neobično malo litija i ogromno
teškog stroncija. Dakle, šta želim reći? Otkrića svakako ne navodim kao
argument, koji bi podkrijepio moj tekst, ali želim naglasiti na tisuće
nepoznanica, koje pestre "mit o postanku svijeta", što pokazuje
nemoć velikog čovjeka i potvrduje apsurd superiornog odnosa čovjeka do
prirode.
11. Legenda o Sireni Partenopi kaže, da se njeno tijelo nasukalo
na obalu u Napuljskem zaljevu, gdje su je pronašli tamošnji prebivalci.
Ni jedan od njih nije znao, šta Partenopa u stvari je i odakle je došla.
Pa iako je bila tamo, ispred njihovih očiju i unatoč tajnom porijeklu
i pitanjima, koja su se radala kod prebivalaca prilikom otkrića tog čudnog
hibrida, njeno tijelo je ostalo nedotaknjeno, pitanja o porijeklu pa unatoč
radoznalosti su ostala neodgovorena. Dakle, mit je takoder metafora za
stvari, koje nikad nismo znali.
12. Charles Harrison, Konceptualna umjetnost i problem predstavljanja,
Konceptualna umjetnost 60-ih i 70-ih godina, Zbornik Svijet umjetnosti
1997, Galerija ŠKUC Ljubljana 1997.
13. Učenje o prirodenim manjkavostima, greškama, nakazama i nepravilnim
tvorbama u biljnom svijetu ( Veliki riječnik stranih riječi, Cankarjeva
založba, Ljubljana 2002).
14. Edward George Earle Lytton, britanski pripovjedač i političar.
Tevž Logar
|